ČESTITAMO SRETNIM DOBITNICIMA

Pravljenje kolača s nećacima prava je avantura, od tijesta za keksiće nastaje slatka figura. Ali najveća radost su Dolcela Raspucanci, dok se peku nećaci se osjećaju kao čarobnjaci. Nema veće čarolije, od njihova smijeha melodije.

Osječka hladna noć. U stanu sviraju božićne pjesme, a moji dečki se vrte oko mene isčekujući početak pečenja keksića. Male keceljice, svaki svoj komad tijesta i pusti mašti na volju. Dečki su odrasli, ali te predivne uspomene ostaju.

Pravljenje kolača sa dolcelom je poseban trenutak za mene i mamu dok cijela kuća miriše a ja samo smetam u kuhinji i dodajem pjenjaču. Voljela bih za mamu osvojiti nagradu pa da dobije barem jedne "spretne ruke" u pravljenju kolača.

Pravljenje keksa sa sinom prije nekih 9 godina. Ispekli smo cca 100 keksa, ali je tata na kraju cijele priče postao junak jer je kupio šarene mrvice.

Najljepši blagdanski trenutak u kuhinji kad Mauro i Mia shvate da radim naše Dolcela fritule. Dok miješam tijesto, oni skaču oko mene. A kad ih vidim kako se smiju i mrljaju čokoladom, znam da nisam napravila samo slasticu, već uspomenu.🎄✨

Blagdani su mi najljepši kad u obitelji dijelimo jednostavne stvari a to su toplina, zajedništvo i slatki okusi koji se međusobno povezuju. U našoj kući za to su zaslužni Dolcela kolači koji su neizostavan dio naših blagdanskih dana.

Najviše volim kad na Badnju večer napravim čaj i dodam Dolcela vanilin šećer. I kad snijeg zamete svaki trag, skuham Dolcela puding, a na vrh dodam šlag. I najsretnija sam tad na svijetu cijelom jer blagdanske trenutke dijelim s Dolcelom.

Rekli su mi ima kolaca, samo dođi, a ja kupio Dolcelu. Prvi put radim kolač, onako ozbiljno, bez mame. Završio sam s punim sudoperom, brašnom na majici i tortom koja je malo nakrivo. Kad su rekli “ovo je top”, kao da sam položio ispit!…